Priznat ću vam: iako sam pročitala brojne članke o važnosti zdrave prehrane s malo natrijuma, ipak uspijevam posipati sol na gotovo svim onim što jedem. Bez obzira na vrstu hrane, pridružila sam se gotovo 75 posto ljudi širom svijeta koji imaju kroničnu dijetu s velikom količinom soli koja ih predisponira za brojne cerebrovaskularne bolesti, uključujući i jednu od najopasnijih: moždani udar. Nedavno, u sklopu pokušaja da si smanji unos soli, zabavljala sam se čitajući o štetnim neurološkim učincima visokog unosa soli na cerebrovaskularnu funkciju, i želila bih sa svima vama podijeliti jednu od najvažnijih informacija koje sam pročitala (a koji se bave istraživanjima provedena samo iza ugla, na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga Sveučilišta u Zagrebu)!
Istraživači sa sveučilišta objavili su članak tijekom ljeta 2019. godine koji opisuje učinke kratkotrajnog visokog unosa soli, u kombinaciji s apscenom gena Tff3, na vaskularnu funkciju i moždani udar uzrokovan okluzijom medijalne cerebralne arterije. Istraživači su koristili standardiziranu proteomsku analizu kako bi zaključili strukturna i funkcionalna svojstva arterija, a proveli su histološku analizu karotidnog tkiva kako bi procijenili učinke HS (“high salt”—puno soli) prehrane i brisanja Tff3 (genotip) interakcija. Iako rezultati njihove studije nisu ukazali na snažan utjecaj kratkotrajne HS prehrane na vaskularni integritet, svakako imam pojačanu averziju prema prekomjernom unosu NaCl kao rezultat čitanja ovog članka. Nadam se da ćete i vi imati slicnu reakciju! Kao i uvijek, prije nego što započnem s opisima interakcija između različitih molekula i njihovog utjecaja na vaskularnu reaktivnost, siguran sam da bi malo pozadinskih informacija o raspravljenim molekulama moglo biti od pomoći! U ovom su eksperimentu korištene dvije neovisne varijable, prva je dijeta s visokim unosom natrija (HS) ili dijeta s niskim natrijem (LS), a druga je delecija Tff3 gena ili divlji tip (to jest, miševi bez brisanja Tff3 gena). Tff3 gen sintetizira protein Tff3, koji pripada peptidima faktora trefoil faktora (TFF), za koji su istraživači prvi prepoznali da imaju citoprotektivne kvalitete u probavnom sustavu (gdje imaju važnu ulogu u održavanju integriteta epitela i u promicanju tkiva popravak). Posljednjih godina protein Tff3 identificiran je i u drugim tkivima, s pojavljujućim (pato) fiziološkim funkcijama u progresiji tumora, angiogenezi, i imunitetu, kao i (što je najvažnije za ovu studiju) vaskularnu reaktivnost i upalni odgovor na stresore iz okoliša (npr. visok unos soli). Stoga su brisanjem gena Tff3 u jednoj skupini miševa istraživači namjeravali istražiti potencijalne zaštitne funkcije gena Tff3 u sprečavanju negativnih cerebrovaskularnih učinaka kratkotrajnog visokog unosa soli (4% NaCl) u slučaju moždanog udara. Ono što su otkrili u zaključku odgovora na to pitanje, obuhvaća the good, the bad, and the ugly. The good first: nedostatak Tff3 umanjilo je negativne učinke HS prehrane ovisne o endotelu, budući da miševi s Tff3 brisanjem i HS dijetom nisu imali smanjenje FID () u usporedbi s divljim tipom HS dijetalnih miševa. Drugim riječima, miševi s nedostatkom Tff3 protiv HS-a nisu bili tako osjetljivi na sužavanje karotidnih arterija (dvije glavne arcije u vratu koje vode do mozga) u usporedbi s divljom vrstom HS prehrane. U kontekstu prevencije moždanog udara, ovo je pozitivan nalaz, s obzirom da više krvi može doći do mozga u vrijeme oksidativnog stresa i upale kada se FID ne smanji, a karotidne arterije su opuštene. Važno je da opuštanje karotidnih arterija potiče NO (dušični oksid), ali za vrijeme visokog unosa soli opuštanje karotidnih arterija ovisi isključivo o prisutnosti NO. Budući da dijeta sa visokom količinom soli smanjuje proizvodnju NO (stoga prirodno dovodi do suženja karotidnih arterija), istraživači vjeruju da su miševi s nedostatkom Tff3 HS imali osjetljive relaksacije karotidne arterije zbog nedostatka proteina Tff3 koji doprinosi kaskadi proizvodnje NO, bilo izravno ili posredno. Tff3 miševi bili su općenito samo djelomično osjetljivi na negativne efekte HS-a o endotelu, koji uključuju učinke u rasponu od promjene vazodilatacije ovisne o endotelulu do povišene razine oksidacijskog stresa, smanjene bioraspoloživosti NO te pomaknute proizvodnje i osjetljivosti na metabolite arahidonske kiseline (AA). Nadalje, istraživači su otkrili da visoki unos soli također nije utjecao na strukturna svojstva HS aorte miševa s nedostatkom Tff3. Međutim, visok unos soli utjecao je na strukturna svojstva aorte divljeg tipa HS miševa, sugerirajući potencijalni zaštitni utjecaj nedostatka Tff3 na vaskulaturu. Posljedne, antioksidativni sustav je aktiviran i kod miševa s nedostatkom Tff3 kao odgovor na HS dijetu, doprinoseći nižem stupnju upale i boljem vaskularnom funkcionalnom reakciju. Unatoč činjenici da je prehrana s HS-om utjecala na miševe s nedostatkom Tff3 manje od miseve divljim tipom, odnos između HS prehrane i nedostatak Tff3 je složen (nije ni potpuno dobar ni potpuno loš)! Značajno je da su miševi s nedostatkom Tff3 također imali smanjenje vazodilatacije uzrokovane acetilkolinom, i u scenarijima prehrane sa visokom soli (HS) i sa malo soli (LS), dok su miševi divljih vrsta ovo smanjenje doživjeli samo među članovima skupine s HS dijetom. Uz to, u usporedbi veličina moždanog infarkta, miševi s nedostatkom Tff3 koji su bili na dijeti sa malo soli pokazali su veće moždane udare od dijetih miševa s divljim tipom i LS dijetom. Zanimljivo je da istraživači nisu pripisali dijetu sa visokom soli kao uzrok većoj cerebralnog infarkta među miševima sa nedostatkom Tff3 i LS dijetom, jer su i miševi s nedostatkom Tff3, HS dijetom i miševi s LS dijetom pokazali slične veličine moždanog udara nakon histološke analize. Umjesto toga, istraživači sugeriraju da je nedostatak Tff3 mogao uzrokovati veći moždani udar zbog smanjenja reakcije na stres (endoplazmatski retikulum) u miševa s nedostatkom Tff3. Protein Tff3 prirodno igra značajnu, zastitnu ulogu u takozvani “unfolded protein response” (UPR), i djeluje na UPR molekule nakon oslobađanja iz jetre. Odsutnost gena Tff3 smanjuje sposobnost zaštitnog ER odziva na stres i može značajno povećati aktivnost kaspaze 3 (i zatim apoptoze) u ishemijskoj cerebralnoj leziji. Uzimajući u obzir sve informacije, iako je poznato da učinci visokog unosa soli negativno djeluju na kardiovaskularne bolesti poput moždanog udara, interakcija prehrane s vazoregulacijskim genima poput Tff3 daleko je složenija. Utvrđujući i prednosti i nedostatke Tff3 nedostatka u kontekstu visokog unosa soli, istraživači zaključuju da ukupni nedostatak Tff3 djelomično pogoršava vaskularnu funkciju i ishode moždanog udara, na što prehrana s velikom količinom soli umjereno utječe. Stoga ipak nemojte uzimati ovo istraživanje kao zeleno svjetlo za pojačavanje unosa natrija! Istraživači su također primijetili da su učinci HS prehrane na posljedice moždanog udara možda manje snažni zbog kratkog vremena dijetnog održavanja (točno tjedan dana). Nekoliko godina kronične prehrane s puno soli sigurno bi moglo predisponirati ljude za brojne kardiovaskularne bolesti, so make sure to eat green, lean, and mean!
Za pristup cijelom znanstvenom članku, posjetite:
References:
Kozina, Nataša & Mihaljevic, Zrinka & Baus Loncar, Mirela & Mihalj, Martina & Misir, Mihael & Dobrivojević, Marina & Justić, Helena & Gajovic, Srecko & Šešelja, Kate & Bazina, Iva & Horvatić, Anita & Matić, Anita & Bijelić, Nikola & Rođak, Edi & Jukic, Ivana & Drenjancevic, Ines. (2019). Impact of High Salt Diet on Cerebral Vascular Function and Stroke in Tff3−/−/C57BL/6N Knockout and WT (C57BL/6N) Control Mice. International Journal of Molecular Sciences. 20. 5188. 10.3390/ijms20205188.
*Slika je uzeo Edi Libedinsky (https://unsplash.com/@supernov) na Unsplash.com.*
Comments