Kao student u zadnjoj godini srednjoj skoli, nedavno sam se sreo sa svojim uciteljicom za
razgovor o uslugama mentalnog zdravlja i programima koji su trenutno dostupni učenicima moje srednje škole. Tijekom samo nekih par minuta naš je razgovor postao višestruki—preuzimajući pitanja biološke, psihološke i sociološke prirode—nego što sam ikada mogla zamisliti! Iznenađujuće sam otkrila da je moja srednja škola u prošlosti učinila malo na promicanju svijesti o mentalnom zdravlju u cijeloj zajednici. Ne iznenađujuće, s druge strane, također sam otkrila da su najčešća pitanja mentalnog zdravlja (statistički) izražena od srednjoškolaca izvješća o depresiji i anksioznosti.
Iako društveni mediji imaju važan (često štetan) dio u problematici, medije nisu, kao sto neki ljudi tvrde, jedini korijen svih zla za brigu o mentalnom zdravlju među mladima. Mentalno zdravlje je, očito, mnogostrukih aspekt naših jednako mnogostrukih mozgova, i zatim se poremećaji mentalnog zdravlja ne bi trebali pripisati samo raširenom širenju opsesije društvenim medijima. Umjesto toga, u dekodiranju uzroka koji su temelj povećanja brige o mentalnom zdravlju, moramo dati jednaku pažnju i socijalnim i biološkim predisponirajućim čimbenicima, te financirati istraživanje koje glavnom problemu pristupa s različitih perspektiva analize.
Srećom, istraživači Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Sveučilišta u Zagrebu razumiju kompleksnu prirodu problema. Pokušavajući istražiti potencijalne biomarkere koji ukazuju na povećanje vjerojatnosti pojave depresije, istraživači na sveučilištu su se bavili problemom porasta stope depresije objašnjenjem potencijalnih bioloških korelacija depresivnih epizoda. Njihova istraživanja, dakle, bacaju svjetlo na područje u istraživanjima depresije manje poznatoj široj javnosti, a time i na istraživanje koje sam za sve vas morala sažeti!
U rujnu 2019. godine, istraživači su disnajnirali studiju koja je uključivala 48 pacijenata kako bi odgovorili na sljedeće pitanje: Jesu li promjene metabolizma mozga u amigdali povezane s povećanjem rizika za nove pojave epizode depresije? Da bi izmjerili razinu metabolita u mozgu u amigdali, istraživači su upotrijebili tehniku nazvanu fotonsku magnetsku rezonancu spektroskopija (skraćeno 1H-MRS), koja je specijalizirana za mjerenje nivoa neurokemijskih tvari N-acetil aspartat (NAA), kreatin (Cr), holin koji sadrže metabolite (Cho) i Glx koji sadrže glutamin / glutamat i γ-aminobuternu kiselinu (GABA). NAA je prepoznat kao MRS marker za zdravlje, održivost, i broj neurona, dok se Cho smatra potencijalnim pokazateljem metabolizma membrana fosfolipida i prometa membrane. U međuvremenu je često utvrđeno da je razina Glx (mjerenje više neurotransmitera) smanjena kod bolesnika s depresijom, a antidepresivi često djeluju na smanjenje razine Glx još više.
Zadnji dio ove informacije zvuči nekako kontraintuitivno, zar ne? Zašto AD terapije nastoji smanjiti već smanjenu razinu Glx? Istraživači vjeruju da je razina Glx u depresivnih bolesnika povećana, ponajprije zbog abnormalnosti u gustoći neurona, dendritičke arborizacije, i gustoće sinapse. Liječenje AD može pomoći u poboljšanju posljedica abnormalne sinaptičke strukture smanjenjem glutamatergičke hiperaktivnosti koja je već prisutna u depresiji. Smanjenje Glx-a dodatno je povezano sa smanjenom negativnom emocionalnom obradom. Slično blagotvorno smanjenje simptoma depresije vidljivo je i kod pacijenata koji pate od depresije ranog početka sa smanjenjem razine Cho / Cr. Istraživači sa Sveučilišta u Zagrebu također su primijetili da smanjenje Cho / Cr i NAA / Cr u dorzolateralnom prefrontalnom korteksu (DLPFC) odgovara povećanom riziku pojave depresije. Uzimajući u obzir svu takvu dosadašnju literaturu, istraživači na sveučilištu hipotetizirali su da će povećanje razine Cho i smanjenje razine Glx, služiti da smanji rizik novog depresivnu epizodu kod pacijenta nakon ulaska u razdoblje oporavka. U istraživanjima depresije, razdoblje oporavka definira se kao razdoblje stabilnog statusa simptoma koje traje najmanje 4 mjeseca. Svi su pacijenti napravili 1H-MRS skeniranju na početku razdoblja oporavka i 6 mjeseci nakon razdoblja oporavka, a potom su praćeni sve dok njihovi lijekovi za AD nisu prekinuti ili nije nastupila druga depresivna epizoda. Je li inicijalna hipoteza istraživača bila točna? Izgleda da je! Koristeći postupak statističke analize zvan “GLM analiza ponovljenih mjera” za usporedbu utjecaja razine metabolita na ponavljanje depresivne epizode, istraživači su otkrili da su pacijenti koji su pokazali porast razine Cho u lijevoj amigdali nakon oporavka imali značajno niži rizik za novog epizoda depresije. U stvari, porast Cho povezan je sa samo jednom trećinom rizika od ponovne pojave depresije u bilo kojem trenutku u usporedbi s rizikom kod pacijenata koji nemaju promjene ili pad Cho. Ti su se rezultati pokazali istinitim čak i kada su istravaci analizirali porast ili pad Cho u fazi oporavka, bez obzira na veličinu. Važno je da povišene razine Cho u odgovoru na terapije depresije nisu specifične za lijekove. Pored povećanja Cho u oko 50 posto bolesnika, smanjenje razine Glx također je smanjilo vjerojatnost pojava depresije. Kao što je prethodno spomenuto, smanjena razine Glx-a može pomoći u regulaciji glutamatergičke hiperaktivnosti u depresiji. Međutim, ova hipoteza još nije potvrđena jer istraživači nisu mjerili pojedinačne razine neurotransmitera predstavljene u razine Glx-a. Bez obzira na uzrok povećanja Cho i smanjenja Glx-a, istraživači zaključuju da promatrane kemijske promjene odražavaju procese konsolidacije, a ne povećanje mase, volumena, ili aktivnosti neurona u amigdali. Drugim riječima, smanjenje vjerojatnost pojava depresije čini se manje povezano s promjenama gustoće neurona i metabolizma, a više s ekscitacijskim smanjenjem i drugim biokemijskim promjenama. Te se promjene uglavnom javljaju na putu međusobne povezanosti amigdala-DLPFC. Unatoč tim rezultatima, još je prerano za proglašavanje razine Cho i Glx biološkim markerima kliničkih rezultata. Zaključujući svoj članak, istraživači nude nekoliko ograničenja u svom dizajnu studije (poput njihove nesposobnosti odvajanja neurona od glialnih signala putem MRS-a) i pozivaju na “reprodukciju našeg dizajna u većem uzorku i češćim mjerenjima metabolita” kako bi mogli potvrditi potencijal biomarkera. Ipak, istraživači sa Sveučilišta u Zagrebu ostavljaju nam puno nade za budućnost istraživanja depresije, liječenja, i destigmatizacije mentalnog zdravlja zbog nijhovog istražavanja biološke podloge jedne od najčešćih mentalnih bolesti našeg vremena. Za pristup cijelom znanstvenom članku, posjetite:
References:
Henigsberg, Neven & Savić, Aleksandar & Radoš, Marko & Rados, Milan & Šarac, Helena & Šečić, Ana & Bajs Janović, Maja & Foro, Tamara & Ozretić, David & Erdeljić, Viktorija & Hrabač, Pero & Kalember, Petra. (2019). Choline elevation in amygdala region at recovery indicates longer survival without depressive episode: a magnetic resonance spectroscopy study. Psychopharmacology. 10.1007/s00213-019-05303-2.
*Slika je uzeo K. Mitch Hodge (https://unsplash.com/@kmitchhodge) na Unsplash.com.*