Neuroznanost je interdisciplinarna te jedna od temeljnih medicinskih znanosti. Bavi se proučavanjem morfologije i funkcija zdravog živčanog sustava s naglaskom na mehanizmima kojima se ostvaruje njegova uloga glavnog kontrolnog i upravljačkog sustava organizma. Neuroznanost se u posljednjih nekoliko godina, zajedno s razvojem tehnologije naglo razvija i tako zauzima sve bitniju poziciju među ostalim znanostima. To nam dokazuju i novije discipline unutar neuroznanosti poput neuromarkentinga, neuromenadžmenta ili neuroinformatike. Dodamo li prefiks neuro ispred postojeće znanosti, dobijemo novu sferu s puno prostora za istraživanje.
Kakve bi uopće veze posao mogao imati s neuroznanošću? Vratit ćemo se korak unazad. Prije nego uopće počnemo raditi, potrebno se educirati. No još i prije toga, moramo imati sposobnosti da učimo, pamtimo, razmišljamo… S obzirom na to da nam mozak omogućuje sve te sposobnosti, saznanja dobivena u neuroznanstvenim istraživanjima mogu pomoći da što bolje učimo, a tako možda odrediti i budući posao. Eksperimentalne studije na životinjskim modelima dokazale su da deprivacija sna značajno smanjuje rezultate učenja te da tijekom sna mozak konsolidira informacije, što značajno utječe na poboljšanje pamćenja i upamćivanja naučenog. Kao što je poznato, uspjeh u školi je jedna od ključnih odrednica za izbor zanimanja. a nije li gradivo dobro upamćeno, dobar uspjeh u školi biti će upitan.
Idući korak na putu prema poslu je izbor zanimanja. Donošenje odluka odnosi se na sposobnost ljudi i životinja da biraju između konkurentnih načina djelovanja na temelju relativnih vrijednost njihovih posljedica. Neurološki pacijenti s bilateralnim ventromedijalnim (VM) lezijama prefrontalnog korteksa često negiraju ili nisu svjesni da imaju problem. Međutim, oni se često odlučuju za ponašanja koja će im u kratkom roku donijeti neku nagradu, unatoč teškim dugoročnim posljedicama kao što su gubitak posla, kuće i obitelji. Ventromedijalni prefrontalni korteks dio je veće cjeline, prefrontalnog korteksa koji se u
potpunosti razvije tek iza dvadesete godine, a većina ljudi dotada već izabere svoj posao.
Saznanja iz neuroznanosti mogla bi nam omogućiti bolje obavljanje posla, neovisno o tome čime se bavimo.
Tokom posljednjeg desetljeća, neuroznanstvena istraživanja pokušavaju dati informacije direktorima i HR stručnjacima o načinima na koji mogu poboljšati timski rad, produktivnost tj. rad tvrtke općenito. Dr. Paul Zak je direktor Centra za neuroekonomske studije i autor knjige : "Trust Factor: The Science of Creating High-Performance Companies." Zakov tim, na temelju svojih istraživanja tvrdi da je povjerenje komponenta koja posao čini zanimljivim, produktivnim i inovativnim. Oni su otkrili da oksitocin, neurohormon kojeg izlučuje stražnji režanj hipofize, pospješuje velikodušnost, povjerenje i povezanost s drugima. Oni su identificirali 8 gradivnih blokova stvaranja povjerenja. Ovdje ćemo nabrojati koji su te
ukratko opisato što znače. Zbog lakšeg upamćivanja riječi su pod akronimom OXYTOCIN .
O je za ovacije - prepoznavanja i pohvala boljih izvedbi. Kad se to dogodi odmah nakon postizanja cilja, kada dolazi od kolega i kada je neočekivano, osobno i javno, ti čimbenici imaju najveći utjecaj na povjerenje. Javno priznanje, kaže Zak, ne samo da koristi snagu gomile za priznanje uspjeha, već i nadahnjuje druge da teže izvrsnosti.
X je za očekivanje (expectations)- postavljanje teških, ali ostvarivih ciljeva koje su ljudi u mogućnosti postići. Zak kaže da kad menadžer dodijeli timu težak, ali ostvariv posao, umjereni stres zadatka oslobađa oksitocin (i adrenokortikotropin), koji jača fokus ljudi i jača društvene veze kada zajedno rade na postizanju cilja. Ali ovo funkcionira samo ako su izazovi jasno definirani i dostižni, a ne neodređeni ili izvan dosega.
Y je za doprinos (yield)- ljudima omogućuje autonomiju, dati slobodu u izvršavanju projekta kada god je to. Autonomija promiče inovacije (pr. Google 20% rule) , jer različiti ljudi isprobavaju različite pristupe. A povjerenje da samostalno smišljate stvari velik je motivator.
T je za transfer - omogućuje samoupravljanje kako bi ljudi kontrolirali svoj radni život. Kad je
zaposlenicima omogućeno da odaberu na kojim će projektima raditi, usredotočuju energiju na ono što im je najvažnije. Zak koristi primjer tvrtke Morning Star Company - najvećeg prerađivača rajčice na svijetu. Njihov je cilj stvoriti tvrtku u kojoj će se svi članovi tima samoorganizirati u grupe - započinjući komunikaciju i koordinaciju vlastitih aktivnosti s kolegama, kupcima i dobavljačima. U stvari, ljudi koji rade u Morning Star-u uopće nemaju nazive za poslove koje rade.
O je za otvorenost - omogućuje razmjenu informacija kako od voditelja do zaposlenika, tako i obrnuto. Organizacije koje sa svojim zaposlenicima komuniciraju transparentno, otvoreno i redovito smanjuju neizvjesnost o tome što zapravo rade oni na čelu i zašto su tu gdje jesu.
Gallup je proveo studiju na 2,5 milijuna timova pod vodstvom menadžera u 195 zemalja te otkrio je da se angažman zaposlenika poboljšao kada su menadžeri imali neki oblik svakodnevne komunikacije s izravnim izvještajima.
C je za brigu (caring) - namjerna izgradnja i njegovanje odnosa s drugima na poslu. Eksperimenti Zakova laboratorija pokazali su da kada ljudi razviju društvene veze, istovremeno se poboljšava njihova učinkovitost. Kako se sve više brinu i vjeruju jedni drugima, to se više trude biti bolji jer ne žele iznevjeriti svoje kolege.
I je za investiranje- radna mjesta sa visokim povjerenjem ulažu u profesionalni i osobni razvoj svojih ljudi. Potrebno je imati mentalni sklop rasta kako bi se brinuli o osobi u cijelosti, a ne samo o poslovnom dijelu. Zak navodi istraživanje Carol Ryff i Corey Keyes sa Sveučilišta Wisconsin u Madisonu koje pokazuju kako performanse trpe kad zaposlenici ne rastu kao ljudska bića. Menadžeri bi se trebali često sastajati kako bi se usredotočili na rast svojih zaposlenika i vodili razgovore o integraciji obitelji, posla te osobne dobrobiti.
N je za prirodno (natural)- omogućava da se vidi vaše autentično ja. Kad vodeći na radnim mjestima s visokom razinom povjerenjem zatraže pomoć od svojih zaposlenika i kolega, umjesto da samo naređuju ljudima oko sebe, potiče se proizvodnju oksitocina kod drugih, povećavajući njihovo povjerenje i suradnju, što pomaže timovima u postizanju poslovnih ciljeva. Zak kaže: "Tražiti pomoć je djelotvorno jer dodiruje prirodni ljudski impuls za suradnju s drugima."
Zakov tim također je otkrio da oksitocin povećava iskustvo empatije. Kada se sve to spoji skupa imamo recept za dobru radnu okolinu. Kao što Zak ilustrira, kad povećate povjerenje na poslu, "članovi tima učinkovitije koordiniraju kognitivno i emocionalno; baš kao i jazz glazbenici, lako se međusobno sklapaju kako bi napravili prekrasnu glazbu."
Kada smo već kod glazbe, možemo se dotaknuti i kakav utjecaj glazba ima na učinkovitost na poslu. Već u 1950im započela su istraživanja o tome kako glazba utječe na mozak i emocije, kada su liječnici počeli primjećivati prednosti terapije glazbom na bolničkim pacijentima. Dio neuroznanosti koji se bavi utjecajem glazbe na živčani sustav naziva se neuromuzikologija. U osnovi, glazba ulazi u unutarnje uho a obrada glazbe zahvaća mnoga različita područja našeg mozga, od kojih se neka koriste i za druge kognitivne funkcije. Područja mozga aktiviranih glazbom variraju od osobe do osobe (primjerice veća kortikalna reprezentacija auditivnog korteksa u glazbenika), ovisno o glazbenoj nauci i osobnim iskustvima s glazbom. Stoga se može očekivati da će utjecaj glazbe na koncentraciju ili iskustvo određene emocije, biti različit.
Međutim, postoje neki opći obrasci mozga i raspoloženja koji otkrivaju neuromuzikološka istraživanja i koji nam mogu pomoći da odlučimo koju ćemo glazbu slušati na poslu. Studije se većinom slažu da slušanje glazbe s tekstovima ometa većinu ljudi. Stoga se često preporučuje izbjegavanje slušanja glazbe s tekstovima pri radu na zadacima koji zahtijevaju intenzivno fokusiranje ili učenje novih informacija. S druge strane, slušanje glazbe s tekstovima može biti svojevrsna pomoć ljudima koji rade na ponavljajućim ili manualnim zadacima, možda zato što glazba stekstom odvraća pozornost i na taj način oslobađa od monotonije dosadnog rada. Istraživanje iz 2005. pokazalo je da programeri doživljavaju pozitivnije raspoloženje, bolju kvalitetu rada i poboljšanu efikasnost prilikom slušanja glazbe.
Većina poslova današnjice obavlja se sjedeći, no pokret stimulira stvaranje BDNF (Brain Derived Neurotrophic Factor) koji je krucijalan u područjima mozga koji su odgovorni za učenje, pamćenje i konceptualno razmišljanje. Stoga, prošećite! Flow- stanje potpune udubljenosti, je pojam kojeg je u psihologiju uveo Mihaly Csikszentmihalyi. U tom stanju, kada smo potpuno predani zadatku, se u prosjeku može ostati oko 45 minuta, a nakon toga mozgu je potreban odmor, nakon čega je idealno vrijeme za se protegnuti. Iako, i pažnja je nešto što se može vježbati. Mindfulness trening od 30 minuta kroz 8 tjedana sudionicima eksperimenta je uzrokovao povećanu aktivaciju dorzolateralnog prefrontalnog korteksa (područja koja su uključena u održavanje i praćenje fokusa pozornosti) i lijevoj kaudalnoj/anteriornoj inzuli (područja uključena u pažnju i tjelesnu svjesnost). Smanjena aktivacija pronađena je u tzv. "default mode" neuronskoj mreži što je u skladu s time da mindfulness smanjuje spontana ''lutanja uma."
Ono što neuroznanost smatra da se ne isplati vježbati je multitasking. Zapravo, onda kada mislimo da je naša pažnja podijeljena, je brzo prebacivanje s jednog zadatka na drugi. Pomoću funkcionalne magnetske rezonance pokazano je da mozak onda osim vremena za rješavanje zadatka, gubi i vrijeme na određivanju kojeg zadatka riješiti.
Možda neuroznanost na prvu zvuči kao znanost daleka od naše svakodnevnice, no u stvarnosti je upravo suprotno. Neuroznanstvene spoznaje mogu dodatno rasvijetliti neke naizgled očite pojave, a s druge strane mogu i razbiti neke od mitova. Što se tiče poslova, neuroznanost, povezana s drugim disciplinama stvara niz novih poslova, a ostale poslove, koji izravno nisu vezani, neizravno može poboljšati.
Izradila: Eliza Fabris
Reference:
Hrvatski institut za istraživanje mozga, www.hiim.unizg.hr, pristupljeno 24. travnja 2020
Gilestro, G. F., Tononi, G., & Cirelli, C. (2009). Widespread changes in synaptic markers as a function of sleep and wakefulness in Drosophila. Science, 324(5923), 109-112..
Goldstein, C., Lingas, C., & Sheafor, D. (1965). Interpretive or creative movement as a sublimation tool in music therapy. Journal of Music Therapy.
Smith, S. (1990). The unique power of music therapy benefits Alzheimer's patients. Activities, Adaptation & Aging, 14(4), 59-64.
Mofredj, A., Alaya, S., Tassaioust, K., Bahloul, H., & Mrabet, A. (2016). Music therapy, a review of the potential therapeutic benefits for the critically ill. Journal of critical care, 35, 195-199.
Zak, P. J. (2018). The neuroscience of high-trust organizations. Consulting Psychology Journal: Practice and Research, 70(1), 45–58. https://doi.org/10.1037/cpb0000076
Bechara A. Neurobiology of decision-making: risk and reward. Seminars in Clinical Neuropsychiatry. 2001 Jul;6(3):205-216. DOI: 10.1053/scnp.2001.22927.
Pantev, C., Oostenveld, R., Engelien, A., Ross, B., Roberts, L. E., & Hoke, M. (1998). Increased auditory cortical representation in musicians. Nature, 392(6678), 811-814.
Kent, Dawn, "The Effect of Music on the Human Body and Mind" (2006). Senior Honors Theses. 154. https://digitalcommons.liberty.edu/honors/154
"Music And The Brain" in SA Special Editions 16, 3s, 36-43 (September 2006) doi:10.1038/scientificamerican0906-36sp
Lesiuk, T. (2005). Učinak slušanja glazbe na radni učinak. Psihologija glazbe , 33 (2), 173–191. https://doi.org/10.1177/0305735605050650
Fox, J. G., & Embrey, E. D. (1972). Music: An aid to productivity. Applied Ergonomics, 3(4), 202–205. https://doi.org/10.1016/0003-6870(72)90101-9
Nakamura, J., & Csikszentmihalyi, M. (2009). Flow theory and research. Handbook of positive psychology, 195-206.
Tomasino, B., & Fabbro, F. (2016). Increases in the right dorsolateral prefrontal cortex and decreases the rostral prefrontal cortex activation after-8 weeks of focused attention based mindfulness meditation. Brain and cognition, 102, 46-54.
Rosen, C. (2008). The Myth of Multitasking. The New Atlantis, (20), 105-110. Retrieved April 25, 2020, from www.jstor.org/stable/43152412
Slika #1 je uzeo Marvin Meyer (https://unsplash.com/@marvelous) na Unsplash.com.
Slike #2 je uzeo Campaign Creators (https://unsplash.com/@campaign_creators) na Unsplash.com.
Slika #3 je uzeo LYCS Architecture (https://unsplash.com/@lycs) on Unsplash.com.
Slika #4 je uzeo Dylan Gillis (https://unsplash.com/@dylandgillis) na Unsplash.com.
Slika #5 je uzeo Simon Abrams (https://unsplash.com/@flysi3000) na Unsplash.com.
Comentarios