Svi koji su ikada morali raditi cijelu noć na zadatku znaju da nas nedostatak sna ne postavlja za veselo raspoloženje. Tko bi nas mogao kriviti? Spavanje samo 4 sata (ili manje) čini nas jednostavno užurbanim i umornim, manje koncentriranim na rokove i zadatke i više zaboravniji na ključne informacije. Spavanje je naša dugotrajna, ali ključna biološka potreba, tako da je razumno prilagodljivo da nedostatak sna smanjuje šanse da se divimo cvjetnoga karanfila u lokalnom parku.
Ali, kao i mnoge stvari s područja neuroznanosti, spavanje nije baš tako jednostrano. Da, imamo mnoštvo dokaza da spavanje može nas dovesti do negativne emocionalne obrade, ali od 2019. godine imamo i podatke da spavanje može nas dovesti i do optimizma. Istina--optimizam! Znam da te informacije zvuče vrlo nevjerojatne, ali opet, cjelokupni koncept da ljudi moraju svako večer da padnu u nesvijest osam sati je poprilično nevjerojatan!
Štoviše, u ovom slučaju niste sami u nevjerici. Već desetljećima neuroznanstvenici vjeruju da nedostatak sna modificira naše kognitivne funkcije, najuočljivije smanjujući našu pažnju, radnu memoriju (izvršna funkcija potrebna za konsolidaciju kratkoročnih sjećanja u dugoročne), i učenje. Zatim je sasvim prirodno da bi uskraćivanje sna, kao rezultat smanjenja pozornosti, posebno modificirao donošenju odluka, a učinilo nas i vise nerazumni kad je riječ o ekonomskim preferencijama.
“Naći stvarno je putem smanjenja budne pažnje da nedostatak sna utječe na naše odlučivanje,” možda si sada mislite? “Još važnije, da li je sposobnost uskraćivanja sna da promijeni naše odlučivanje zaista tako loše?”
Da bismo odgovorili na ta pitanja, ajmo pogledati rad istraživača sa sveučilišta u Singapuru. U prvoj istraživanoj studiji koja je procjenjivala učinak uskraćenosti spavanju na sklonosti donošenja odluka (pored ostalih kognitivnih funkcija (npr. trajna pažnja)), istraživači pokušali su utvrditi kako nas noć bez sna čini manje mudrim što se tiče naših novčanica. U osnovi, njihovi rezultati otkrili su da uskraćivanja sna utječe na našem odlučivanju usredotočujući našu pozornost na pozitivniji rezultat višeg ranga, istovremeno smanjujući zabrinutost za gubitke. Stoga nas uskraćivanje sna, začudo, čini optimističnijim povećavajući našu percepciju vjerojatnosti budućeg uspjeha--i iznenađujuća otkrića tu ne prestaju!
Možete li vjerovati da nedostatak sna pristranjuje naše odlučivanje neovisno o smanjenju naše trajne pažnje? Kontraintuitivno je. Kako se noć bez spavanja produžuje, naša sposobnost da održimo stalnu pažnju postupno se smanjuje, a time smanjuje i našu sposobnost da procijenimo sve informacije u vezi s vjerojatnostima novčanim dobitaka i gubitaka. I ako nismo u mogućnosti procijeniti najkritičnije podatke o vjerojatnosti ekonomskog uspjeha, naša bi odluka, naravno, mogla ispasiti manje mudra.
Iako gornji zaključak ima smisla, nažalost nije točan. U pokušajima da se utvrdi odnos između odlučivanja i trajne pozornosti, istraživači su tražili od sudionika smještenih u grupu “Nedostatak Spavanja” (NS) nijhovog eksperimenta da ispune zadatak “Psihijatrijske Budnosti,” u deset minuta svakog sata u rasponu od 17 sati na večer do 5 ujutro. U međuvremenu, ostatak sudionika smještenih u grupu "Odmarana Budnost” (OB) je bio upućen da se pridržava striktnih redovnih rasporeda spavanja. (Dvije skupine sudionika nakon tjedan dana su se izmjenile, tj. OB grupa postala je NS grupa i obrnuto). Obje su grupe sudionika posjetile laboratoriju da naprave fMRI skeniranje jednom tijekom tjedna sesije, kako bi se izmjerile nijhove aktivnosti mozga dok su ispunjavale rizične zadatke slične kockanju. Nakon što je svaki sudionik završio svaku od svojih sesija i istraživači su prikupili njihove podatke, matematika je započela.
Matematika je započela koja je, u osnovi, sastavljena od korelacija. Kao što su istraživači predviđali, najupečatljiviji nalazi odnosili su se na povezanost između odlučivanja i trajne pozornosti--povezanost koja je, zapravo, nepostojeca. Iznenađujuće, tendencija sudionika kojima nedostaje sna da favoriziraju dodavanje vrijednosti novčanih dobitaka, za razliku od smanjenja novčanih gubitaka ili povećanja vjerojatnosti dobitka novca, nije imala povezanost sa smanjenjem pažnje. Ali ako trajna pažnja nije povezana s pristranim odlukama prema većim potencijalnim ekonomskim dobicima, što je, ako išta?
Sjećam se da sam već pisala o vrijednoj sposobnosti donošenja odluka ventromedijalnog prefrontalnog korteksa (vmPFC), ali morat ću je opet spomenuti. vmPFC je regija mozga koja je kritična za računanje vrijednosti, podržavajući procese povezane s učenjem, te provođenje odluka utemeljenih na vrijednosti. U ovoj je studiji također utvrđeno povećanje aktivnosti vmPFC-a dok sudionici donose odluku da povećaju iznos svoje najveće potencijalne novčane nagrade za razliku od povećanja vjerojatnosti da će osvojiti bilo koji novac. Drugim riječima, kada biraju između dodavanja, primjerice, 15.00 USD igračkoj kartici u vrijednosti od 0.00 USD, ili dodavanju 15.00 USD na kockarsku karticu s najvišom vrijednošću (recimo 85.00 USD), sudionici kojima je nedostajalo sna odlučili su dodati 15.00 USD za najvrjednije kockanje kartica. A demonstrirali su najveću vjerojatnost da će taj potez izvjesti s povećanjem vmPFC aktivnosti.
Zapravo, demonstrirali su veću vjerojatnost da će taj potez izvršiti ne samo s povećanjem vmPFC aktivnosti, nego i sa smanjenjem aktivnosti prednjeg moždanog korteksa (aINS). Poput vmPFC-a, aINS je regija mozga koja je uglavnom uključena u donošenje odluka. Za razliku od vmPFC-a, međutim, aINS je vrlo osjetljiv na negativne emocionalne procese. Zbog svoje visoke odbojnosti prema gubicima i kaznama, razumljivo je da bi pad aktivnosti aINS-a doveo do smanjenja potrebe za obranom od ekonomskih gubitaka.
I upravo se to dogodilo tijekom eksperimenta istraživača. Smanjenja aktivnosti aINS-a bila su u korelaciji ne samo sa smanjenjem odluka o dodavanju vrijednosti najgorih mogućih novčanih gubitaka, već i s povećanjem odluka o dodavanju vrijednosti najveće novčane nagrade. Stoga istraživači sumnjaju da nedostatak sna može pouzdano dovesti do pristranosti prema pozitivnim ishodima povećavajući aktivnost vmPFC istovremeno smanjujući aktivnost aINS-a.
Ali ne moramo uvijek biti skloni lošoj oluci nakon noći bez sna. To što nedostatak sna povećava tendenciju dodavanja nagrada tijekom odlučivanja ne znači da će se tendencija povećati i u fazi ishoda. Drugim riječima, samo zato što je netko bio sklon povećanju iznosa tijekom odlučivanja ne znači da će biti sklon povećanju iznosa nakon gledanja ishoda svoje igre. Neuronska aktivnost tijekom odlučivanja zapravo nije bila povezana s neuronskom aktivnošću tijekom faze ishoda eksperimenta, u kojoj su sudionici dobili ishod svojih kockanja. Kockanje (i općenito ovisnost) je savladiv!
U konačnici, da biste umanjili svoje šanse da napravite neke nepromišljene financijske poteze, spavajte! Zbog nedostatka spavanja možda ćete postati optimističniji u pogledu svojih budućih šansi za ekonomski uspjeh, ali to ne znači da je uvijek mudro biti pretjerano optimističan u pogledu svojih šansi!
Za pristup cijelom znanstvenom članku, posjetite:
References:
Venkatraman, Vinod, et al. “Sleep Deprivation Biases the Neural Mechanisms Underlying Economic Preferences.” The Journal of Neuroscience, 9 Mar. 2011, www.jneurosci.org/content/jneuro/31/10/3712.full.pdf.
*Slika #1 je uzela Kate Stone Matheson (https://unsplash.com/@kstonematheson) na Unsplash.com.*
*Slika #2 je uzeo Josh Appel (https://unsplash.com/@joshappel) na Unsplash.com.*
Comments