ASMR (Autonomni senzorni meridijalni refleks) snimke su doživjele veliku popularizaciju u zadnjih deset godina. Velika većina snimaka namijenjena je relaksaciji, olakšavanju anksioznog stanja te uspavljivanju. ASMR je vrlo kompleksno emocionalno stanje koje doživljavaju samo pojedinci kao odgovor na određene poticaje koji istovremeno izazivaju smirujući i uzbuđujući doživljaj. Ti poticaji mogu biti radnje poput šaptanja, laganih pokreta rukama te lagani dodiri. Mnogi tvrde da se pod utjecajem takvih radnji doživljavaju osjećaj euforije i relaksacije. [1]
ASMR se često opisuje kao trnci koji se šire od tjemena preko kralježnice pa čak i do udova popraćeno sa smirenjem i emocionalno pozitivnim doživljajima. Prva pojava ASMR efekta obično se javlja u djetinjstvu na poticaje poput pregleda na uši u kosi. Iako svaka osoba doživljava ovaj osjećaj euforije na različite poticaje, postoji nekoliko koji utječu na većinu – lagani dodiri, šaptanje, bliski osobni kontakt, delikatni pokreti rukama i oštri zvukovi (npr. žvakanje). [1]
Vrlo malo istraživanja je provedeno po pitanju ASMR fenomena, no doveli su do zanimljivih saznanja. Prvo istraživanje ASMR-a je pokazalo najveću reakciju trnca u mozgu na šaptanje i osjećaj bliske osobne pažnje. Istraživanje iz 2018. godine [2] prati razlike u aktivnosti različitih regija mozga tijekom ASMR reakcija u ispitanika osjetljivih na ASMR poticaje. Ispitanici su gledali pet različitih dugotrajnih ASMR snimki te su izabrali pet kraćih dijelova koji su potaknuli najsnažniji utjecaj. Nakon 48 sati "apstinencije" odgledali su ponovno izabrane dijelove snimki tijekom čega je provedeno MR (magnetska rezonanca) skeniranje mozga ispitanika.
Regije mozga od posebnog interesa pažljivo su izabrane. Efekti koji su zamijećeni kod ljudi uslijed ASMR-a mogu se poistovjetiti s reakcijom u životinja tijekom međusobnog čišćenja i uređivanja (npr. u ljudi šišanje kose). U primata čišćenje dovodi do osjećaja opuštenosti, smanjene anksioznosti i boljeg raspoloženja te su promatrane regije mozga za koje je poznato da su stimulirane tim doživljajima. Pretpostavlja se da se kod ljudi istovjetna stimulacija javlja uslijed bliskog fizičkog kontakta (odgovarajući na dodir.)
Promatrane su regije mozga koje kontroliraju slične reakcije kao odgovor na glazbu. Povećana neuralna aktivnost javlja se u regijama zaduženima za osjećaj nagrade, motivacije, formiranja emocija te uzbuđenja poput nucleus accumbens i medijalni prefrontalni korteks. Dokazana je snažna aktivacija istih regija tijekom izloženosti ASMR stimulansima i glazbi te se smatra da snažnu ulogu u tim procesima ima dopamin. Unatoč tome, ispitanici koji su iskusili oba fenomena tvrde da postoji značajna kvalitativna razlika. Naime, čak 90% ispitanika je okarakteriziralo te dvije senzacije kao potpuno različite.
ASMR bi također mogao biti evolucijski proces razvijen u svrhu poticanja učenja kroz promatranje. Tada bi se očekivala povećana neuralna aktivnost u područjima zaduženim za procese percepcije i ponavljanje promatranih pokreta. Aktivacija tih moždanih regija se pokazala vrlo nekonzistentna te nije moguće sa sigurnošću utvrditi povezanost ASMR fenomena i učenja promatranjem.
Istraživanje je pokazalo značajnu aktivnost u području regije mozga povezane sa samosviješću, društvenom spoznajom i uređivanjem. Ta činjenica ukazuje na mogućnost da ASMR snimke simuliraju efekt poput pravog druženja u zajednici. Važnu ulogu u ovome bi mogao imati oksitocin radi poticanja relaksirajućeg efekta. Zamijećena je i značajna aktivacija moždanih dijelova povezanih s kontrolom pojedinih dijelova tijela koja su virtualno stimulirana preko snimaka (regije koje kontroliraju osjete obraza, udova, usana).
Aktivacija u regijama mozga povezanima s empatijom ukazuje na povezanost ASMR-a s društvenom spoznajom i osjećaja brige za druge. Istraživanje iz prethodne godine [3] ukazuje na veću empatičnost ljudi koji reagiraju na ASMR poticaje nego u populacije koja ne podliježe tim efektima. To povezuje ASMR i s promjenama mentalnog zdravlja i različitim svojstvima ličnosti. Osobe osjetljive na ASMR efekte su se pokazale sklonije novim iskustvima i, općenito, otvorenijima što ukazuje na intelektualnu znatiželju, veće razumijevanje ljepote i umjetnosti te maštovitost u tih osoba.
Većina ASMR stimulansa povezana je s brižnošću, pogotovo između roditelja i djece, partnera te prijatelja. To uključuje širok spektar ponašanja – uređivanje te brige o bližnjima ili brige bližnjih prema osobi. Neurohormoni zaslužni za ove procese su dopamin, endorfin i oksitocin koji potiču osjećaje relaksacije, pospanosti i opuštenosti koji su česta posljedica i cilj gledanja ASMR snimaka. Ovime je uvelike objašnjena činjenica da ASMR pomaže u relaksaciji, smanjuje stres te anksioznost.
Drugo istraživanje iz 2019. godine [4] također stavlja naglasak na tri specifične regije mozga (prednji cingularni korteks, nucleus accumbens i hipotalamus) povezane primarno sa emocionalnim odgovorima i reakcijama, osjećajem nagrade te otpuštanjem hormona. Za razliku od prethodnog, ovo istraživanje provedeno je na većem broju ispitanika osjetljivih na ASMR stimulanse te je za usporedbu uključena kontrolna skupina ispitanika koji ne odgovaraju na ASMR stimulanse. Cilj je bio prikazati razlike u neuralnoj aktivnosti između dvije grupe ispitanika i pokazati da ispitanici kontrolne skupine ne pokazuju reakciju na ASMR stimulanse i time nema pojave povećane neuralne aktivnosti u istim regijama.
Tijekom MR snimanja mozga svim ispitanicima prikazano je šest snimaka, tri snimke koje uključuju ASMR stimulanse (proces šminkanja, češljanje kose, pregled ušiju u kosi) te tri kontrolne snimke koje ne uključuju ASMR stimulanse (vrtlarenje, učenje, upute za šminkanje). U ispitanika osjetljivih na ASMR stimulanse, tijekom gledanja ASMR stimulirajućih snimaka, pokazana je povećana neuralna aktivnost u senzorno-motornim regijama mozga, što nije bio slučaj kod gledanja kontrolnih snimki. Također, u tim regijama je bila veća neuralna aktivnost nego u kontrolnoj grupi ispitanika. Time je utvrđen utjecaj ASMR stimulansa na aktivnost senzorno-motornih regija korteksa.
Zamijećena je i povećana aktivnost u regijama mozga zaduženim za vizualne i slušne senzacije što se može povezati s, već spomenutim, osjećajima brižnosti koje potiču ASMR snimke. Zamijećena je povećana aktivnost tih regija uslijed emocionalnih ASMR stimulansa. Povećana neuralna aktivnost u slušnim regijama povezana je s ASMR zvukovima niskih frekvencija i kompleksnim zvukovima.
Značajna razlika između ASMR senzitivnih i kontrolnih ispitanika zamijećena je u neuralnoj aktivnosti talamusa. Kod ASMR senzitivnih ispitanika aktivnost je mnogo veća. Talamus je regija kroz koju prolaze, te se tu ujedno i analiziraju, vizualne, slušne i somato-senzorne informacije, koje se često povezuju sa ASMR stimulansima. Povećana aktivnost neurona u području talamusa ukazuje na atipičnu senzornu integraciju već u ranom stadiju obrade osjetilnih podataka.
Bitan rezultat ovog istraživanja je da osobe osjetljive na ASMR stimulanse imaju manje izražajne i pomiješane neuralne mreže od kontrolne skupine ispitanika. To ukazuje na mogućnost da je ASMR posljedica nemogućnosti suprimiranja emocionalnog odgovora na osjetne stimulanse iz okoliša. To dovodi do češćih i jačih pozitivnih reakcija na okolišne utjecaje, poput glazbe. Ljudi koji odgovaraju na ASMR stimulanse imaju izraženija i potpunija iskustva i reakcije na događaje i emocije.
ASMR, osim svoje trenutačne globalne popularnosti na društvenim platformama, godinama je nenamjerno korišten u kliničkim okruženjima u obliku osobne njege, laganih dodira, blagih glasova i brige o pacijentima od strane medicinskih sestara i doktora. Do sada se nije mnogo pažnje obraćalo na moguću terapijsku upotrebu namjernog stimuliranja ASMR reakcije u pacijenata. Efekt ASMR-a mogao bi se testirati, uz klasičnu terapiju, za svoj potencijalni blagodatni utjecaj. U budućnosti bi se mogao koristiti kao alternativna terapija u liječenju mentalnih bolesti poput anksioznosti, nesanice i depresije te u ASMR-u leži veliki potencijal kliničkih ispitivanja.
Reference:
1. Preuzeto 22.9.2020. s : https://theconversation.com/asmr-what-we-know-so-far-about-this-unique-brain-phenomenon-and-what-we-dont-135106
2. Lochte, B. C., Guillory, S. A., Richard, C., & Kelley, W. M. (2018). An fMRI investigation of the neural correlates underlying the autonomous sensory meridian response (ASMR). BioImpacts : BI, 8(4), 295–304. https://doi.org/10.15171/bi.2018.32
3. Janik McErlean A, Banissy M. (2017). Assessing individual variation in personality and empathy traits in self-Reported Autonomous Sensory Meridian Response. Multisensory Research., 30(6): 601-13. https://brill.com/view/journals/msr/30/6/article-p601_9.xml
4. Smith, S. D., Fredborg, B. K., & Kornelsen, J. (2019). A functional magnetic resonance imaging investigation of the autonomous sensory meridian response. PeerJ, 7, e7122. https://doi.org/10.7717/peerj.7122
Slika #1 je uzeo Gianandrea Villa (https://unsplash.com/@gianviphotos) na Unsplash.com.
Slika #2 je uzeo Dylan Mullins (https://unsplash.com/@dylanmullins) na Unsplash.com.
Slika #3 je uzela Elica Moore (https://unsplash.com/@alicemoore) na Unsplash.com.
Slika #4 je Nathan Dumlao (https://unsplash.com/@nate_dumlao) na Unsplash.com.